ZDRAVO BIO!
Izdvojeno Medicina

Posleporođajna depresija

Sve je bilo super. Volite se, već neko vrijeme ste u vezi, riješili ste da dobijete dijete, dobili ste dijete. Svi razlozi za sreću su, čini se, tu. Samo što se pojavio i razlog za nesreću – bauk zvani postporođajna depresija. Tada bračni život, ma koliko se supružnici voljeli i ma koliko dijete koje su dobili bilo željeno od oboje, može postati pravi pakao. Posleporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon porođaja, a pripisuju se mnogim biohemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rađanjem djeteta.

Tačan uzrok posleporođajne depresije još uvijek nije potpuno poznat. Prema nekim istraživanjima, uzrok posleporođajne depresije treba tražiti u naglom padu visine hormona u tijelu majke nakon porođaja. Tokom trudnoće, visina estrogena i progesterona je i deseterostruko veća od normalne, a zatim u roku od tri dana nakon porođaja visina tih hormona, kao i endorfina, kortizola i prolaktina pada na visinu prije trudnoće.

Uzrok

Uz navedene biohemijske promjene u tijelu majke, događaju se i psihološke promjene koje još više povećavaju vjerovatnoću pojave posleporođajne depresije. Iscrpljenost nakon porođaja, stres i nedostatak sna u prvim nedjeljama života novorođenčeta takođe mogu biti činioci koji mogu uticati na pojavu ovog poremećaja.

Najveći rizik od pojave posleporođajne depresije postoji kod majki koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima tjeskobe, kao i kod onih kod kojih je zabilježena posleporođajna depresija u nekoj od prethodnih trudnoća.

Vrste posleporođajne depresije

Prema intenzitetu simptoma posleporođajne depresije, vremenu trajanja istih te opasnosti po zdravlje majke i djeteta, posleporođajnu depresiju možemo podijeliti u tri glavna dijela: posleporođajnu tugu ili „baby blues”, posleporođajnu depresiju i posleporođajnu psihozu.

Posleporođajna tuga

Ovo je blagi oblik posleporođajne depresije i ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Istraživanja pokazuju da se javlja kod gotovo 80% majki. Pojavljuje se u prvoj nedjelji nakon porođaja i manifestuje se osjećajem tuge, tjeskobe, čestim plačem bez nekog vidljivog razloga i problemima u spavanju. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova.

Posleporođajna depresija

Ako simptomi tuge i tjeskobe potraju i duže od dvije nedjelje nakon porođaja, potrebno je posjetiti ljekara jer postoji opasnost da se razvila posleporođajna depresija. Simptomi posleporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Ovo je daleko ozbiljniji problem od posleporođajne tuge i zahvata otprilike 10-15% majki.

Najčešći simptomi su česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, kao i osjećaji krivice, tjeskobe i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Liječenje psihoterapijom i antidepresivima često je vrlo uspješno.

Posleporođajna psihoza

Ovo je najteži i najozbiljniji oblik posleporođajnog stanja i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Ovaj oblik je relativno rijedak i pojavljuje se kod jedne od 500 majki nakon porođaja. Simptomi uključuju izraženu nervozu i razdražljivost, zbunjenost, nesanicu, paranoju, haluciniranje, hiperaktivnost, ubrzani govor, a javljaju se uglavnom ubrzo nakon porođaja, vrlo su intenzivni i mogu trajati od nekoliko nedelja do nekoliko mjeseci.

Hitna medicinska pomoć potrebna je jer postoji velika opasnost od samoubistva ili nanošenja povreda djetetu. Potrebno je bolničko liječenje majke i terapija ljekovima.

Simptomi posleporođajne depresije

Od velikog broja simptoma posleporođajne depresije vrijedi pomenuti sledeće:

  • izrazite promjene u raspoloženju, od vrlo dobrog raspoloženja do velike tuge
  • pretjerano spavanje ili nesanica (nevezana uz djetetove potrebe)
  • promjene u apetitu
  • Hronično iscrpljivanje ili hiperaktivnost
  • osjećaj nemogućnosti suočavanja sa svakodnevnim problemima
  • razdražljivost
  • negativne misli
  • teškoće u pamćenju i koncentraciji
  • gubitak samopouzdanja
  • osjećaji krivice, nemoći
  • usamljenost
  • plakanje bez razloga
  • strah od kontakta sa drugim ljudima
  • osećaj nemanja ljubavi prema djetetu ili rodbini
  • tjeskoba i napadi panike
  • tuga i pretjerani plač
  • gubitak interesa za hobije i druge svakodnevne aktivnosti

Kako liječiti posleporođajnu depresiju?

Moguće je da simptomi posleporođajne depresije nestanu i bez ljekarove pomoći do tri mjeseca nakon porođaja. Međutim, kako je već spomenuto, ako simptomi posleporođajne tuge potraju duže od dvije nedjelje ili počnu uticati na normalan svakodnevni život, potrebno je obavezno potražiti pomoć ljekara i to po mogućnosti odmah nakon pojave simptoma. Jedan od prvih koraka u liječenju posleporođajne depresije je uzimanje antidepresiva. Ako majka doji, potrebno je posavjetovati se sa ljekarom o načinu uzimanja i izboru vrste antidepresiva, jer antidepresivi preko majčinog mlijeka dospjevaju i do novorođenčeta.

Kod nekih antidepresiva radi se o vrlo malim količinama, pa se smatra da od njih ima više koristi nego štete, no postoje i oni koji mogu ozbiljnije kontaminirati majčino mlijeko i naškoditi djetetu. U kombinaciji s antidepresivima, preporučuje se i liječenje psihoterapijom. Ljekar može majku uputiti kvalifikovanom psihologu ili psihijatru, koji će joj dati emocionalnu podršku kao i pomoć u razumijevanju njenih osećanja. Kod posleporođajne depresije potrebna je korisna kognitivna psihoterapija.

Cilj te terapije je promijeniti negativne načine razmišljanja i osećaja majki i naučiti ih da razmišljaju pozitivno i konstruktivno.

Može li se spriječiti pojava posleporođajne depresije?

Budući da istraživanja pokazuju kako je posleporođajna depresija usko vezana s promjenama u visini hormona nakon porođaja, prevencija ili sprečavanje pojave posleporođajne depresije vjerovatno nije moguće. Međutim, to ne znači da ne postoje pristupi koji mogu pomoći u odbrani od tog poremećaja.

Preporučljivo je naučiti što se više može o biohemijskim i psihološkim promjenama koje mogu nastupiti tokom trudnoće, poroda i roditeljstva. Takva saznanja može uveliko pomoći u razvijanju realnih očekivanja za majku i za dijete. Ako je moguće, majka bi trebalo razgovarati s ostalim trudnicama i majkama o njihovim iskustvima.

Kako sama majka može pomoći, a kako može pomoći porodica?

Uz medicinsku pomoć, svaka majka za vrijeme liječenja može na razne načine pomoći i sama sebi. Evo nekoliko savjeta upućenih majkama:

  • odvojite vremena za svakodnevni izlazak iz kuće
  • dopustite članovima porodice da vam pruže emocionalnu podršku, kao i svaku drugu vrstu pomoći
  • ne pokušavajte sve da uradite same
  • svakodnevno vježbajte
  • uzimajte vitamin B6
  • ne zaboravite da neki bolovi (npr. glavobolje) ne moraju biti znak neke ozbiljne bolesti (npr. tumora)
  • izbjegavajte stroge dijete jer hipoglikemija (niska količina šećera u krvi) može imati loš uticaj na vas
  • ne zabrinjavajte se manje važnim stvarima koje ne moraju biti završene istog trenutka
  • često drijemajte kako biste odmorili organizam
  • pokušajte ostati uključeni u aktivnosti koje ste radili i prije porođaja.

U slučaju da postoji sumnja u pojavu posleporođajne depresije, od velike pomoći mogu biti i članovi porodice, u slučaju pojave simptoma i znakova treba pravovremeno obavijestiti ljekara.

Važno je zatražiti ljekarsku pomoć ako majka ima halucinacije i priviđenja koja uključuju dijete i ako razmišlja o nanošenju povreda sebi ili svom djetetu. Nadalje, članovi porodice treba da imaju na umu da je takva vrsta depresije privremena i da to nije znak slabosti. Porodica bi trebalo da pomogne majci u kupovini, čuvanju djeteta i održavanju kuće. Ponekad će majka željeti samoću, ali je bitno da joj članovi porodice i prijatelji daju na znanje „da su tu“.

Izvor: www.nazdravlje.net

Related posts

Muzika koja motiviše na trening

admin

8 dodataka za superzdravu kafu

admin

Je li vježbanje na prazan želudac tajna brzog mršavljenja?

admin

Leave a Comment