ZDRAVO BIO!
Izdvojeno Medicina

Bulimija – Zgodni po svaku cijenu

Bulimija (bulimia nervosa) je poremećaj ishrane koji je, slično anoreksiji, psihološkog porijekla, a što se tiče efekata može biti opasna po zdravlje. Bulimija je poremećaj ishrane u kome osoba gubi kontrolu nad ishranom, prejeda se, a potom pokušava da sanira štetu povraćanjem. Osobe koje pate od ovog poremećaja takođe mogu upotrebljavati diuretike i laksative, kao i sredstva za suzbijanje apetita. Ovako bulimičari spriječavaju gojenje i ublažavaju depresivna stanja koja prate ovaj poremećaj.

Bulimija je stanje koje pogađa uglavnom žene i to 8-9 puta češće nego muškarce. Bulimija se pojavljuje rano, već u adolescenciji, a često se javlja u kombinaciji sa anoreksijom (u oko 20% slučajeva). Ipak, ovaj poremećaj se uglavnom samostalno javlja. Ako osoba prihvati da ima problem, ona se može izliječiti uz stručnu pomoć, i moguće je da se bolest neće vratiti godinama. Ponekad se, doduše ne često, bolest vrati u odraslom dobu.

Tipovi bulimije

Postoje dva osnovna tipa bulimije, od kojih je jedan direktno vezan za vježbanje i trčanje.

  1. Tip čišćenja – bulimičari svjesno izazivaju povraćanje da bi se riješili hrane prije nego što se ona svari i tako spriječili dobijanje na težini. Uz to koriste i druga sredstva poput laksativa i diuretika, a rade i klistiranje.
  2. Tip vježbanja – Ovaj tip bulimije je dosta rijeđi, javlja se u svega 7% slučajeva. Kod ovog tipa bulimičari pokušavaju da ponište efekat unijete hrane, tako što se posle epizode prejedanja bace na pretjerano vježbanje, trčanje ili  aerobik. Prvi “tip čišćenja” takođe može da upražnjava vježbanje, kao sekundarni vid kontrole kalorija.

Tip čišćenja – simptomi

Osoba se jedno vrijeme uzdržava od uzimanja hrane, a priprema se za epizodu u kojoj gubi kontrolu i prejeda se. Ponekad se služi i laksativima, ali i preparatima za mršavljenje. Anoreksične osobe se ponašaju slično, s tom razlikom što potiskuju svoje porive, dok ih bulimičari ispoljavaju. Osobe koje imaju bulimiju mogu imati epizode povremeno (1 mjesečno) ili jako često (više puta dnevno). U zavisnosti od učestalosti epizoda mogući su različiti zdravstveni problemiMogu stradati: želudac, jednjak, gušterača, pljuvačne žlijezde, mogu se pojaviti karijes i paradentoza, kao i grčevi u rukama i nogama. Zbog povraćanja, gube se elektroliti što je udar na kardiovaskularni sistem, prije svega na srce, ali i na nervni sistem – može dovesti do depresije.

Bulimija “tip vježbanja”

Bulimija “tipa vežbanja” razlikuje se po tome što se efekti vezani za povraćanje ne javljaju. Samim tim srce i nervni sistem su manje na udaru, ali je cijeli digestivni trakt pod jakim uticajem prekomjerne količine hrane. Javljaju se i problemi sa tvrdom i neredovnom stolicom, čirom… U pitanju je ozbiljan poremećaj ishrane i za njegovo liječenje je potrebno prije svega razumjeti da problem nije jednostavan, pa da ni rješenje ne može biti jednostavno. Bulimija se liječi psihoterapijom. Uzroci bulimije nijesu pouzdano jasni, ali se smatra da su pritisci i sukobi unutar familije neki početni preduslov za nastanak bulimije. Kada se bolest otkrije obavezna je poseta ljekaru, nutricionisti i psihologu, ali tu je i problem što osoba koja ima bulimiju ne želi da prizna da je nešto loše sa njom i vješto krije svoj problem.

Dijagnoza

Ljekar može da dijagnostifikuje bulimiju ako su zadovoljeni neki uslovi od kojih je najvažniji da postoje bar dvije epizode nedjeljno u trajanju od najmanje 3 mjeseca. Ovdje se kao terapija koristi Kognitivna bihevioralna terapija – Cognitive behavioral therapy (CBT). Ova terapija uči oboljele da se ne prepuštaju automatskom razmišljanju, već da budu potpuno svjesne svakog svog postupka. Terapijom se pokušavaju promijeniti navike (prejedanje i čišćenje), a analizira se ponašanje i predlažu rješenja kako se ono može promijeniti. Između seansi, pacijent dobija tačno određena uputstva šta da čini. Drugi cilj je usredsrediti se na problem i suprotstaviti se negativnim mislima koje doprinose destruktivnosti ovog poremećaja. Psihoterapija može uključivati pojedinačne, porodične ili grupne seanse. Uz ovo mogu, a ne moraju da se koriste i ljekovi antidepresivi. S obzirom da je vježbanje, tj. trčanje jedan vid terapije depresije, bulimičari “tipa vježbanja” obično ne koriste medikamente, ili makar u manjoj mjeri.

Izvor: www.trcanje.rs

Related posts

Veoma korisni fitness savjeti

admin

5 organa na čije zdravlje utiče štitna žlijezda

admin

Kada treba koristiti antibiotike?

admin

Leave a Comment